Vozim se iz Makarske za Župu, zvoni mobitel zaustavljam se u Kilinu zavoju na Stazi. Brat zove iz Zagreba " … di si? ", " Vozim se cestom iz 19. u 21. stoljeću Cestom spasa za nas Zabiokovce …! " To me ponukalo da istražim gradnju ceste.
Car Franjo Josip I prigodom posjeta Dalmaciji naložio je mogućnost izgradnje ceste preko Biokova iz vojno strateških razloga. Pod pokroviteljstvom dalmatinskog namjesnika Rodića, već iduće 1878. godine izgrađena je cesta iz Kozice, preko Staze za Makarsku. To je bila jedina cestovna veza koja je povezivala Imotski i Vrgorac sa Makarskom. Cesta je svečano otvorena 30. svibnja 1878. godine, a već nakon dva mjeseca 26. srpnja njome prolazi vojna regimenta prema Vrgorcu na austrijsko-tursku granicu činilo je oko 8000 vojnika, te oko 2000 zaprega konja i mazgi sa vojnim naoružanjem i opremom.
Don Petar Kaer piše : " ta cesta sagrađena je bez ikakve državne pripomoći, izgradila ju je pionirska i inženjerijska vojska, a susjedno pučanstvo dragovoljno je pomagalo bez naknade".
Kao spomen na ovu gradnju, u Kozici je postavljen spomenik sa slijedećim natpisom:
''Vladajući Franjo Josip I cesar Austrijski, buduć namjesnikom barun Gavril Rodić, kotarskim poglavarom vitez Ivan Lužaro, nacrtana bi po vitezu Ivanu Blondainu, ova cesta prozvana barun Rodić, sudjelovanjem puka sagrađena, otvorena g. 1878". Spomenik je srušen nakon drugog svjetskog rata.
Prije tog vremena prelazak Biokova nije bio lak puteva slični današnjim saobraćajnicama nije bilo. Bile su to prosječene i očišćene oputine po kojima su su mogli kročiti natovarena stoka i pješaci.
Nakon urušavanja Stupice stanovništvo Zabiokovlja odsječeno je od Primorja nije moguća normalna komunikacija, a preskupo je zaobilazno preko Dubaca i Ploča. Poglavarstva općina i gradova osigurali su sredstva za sanaciju Rodićeve ceste od Sarnača preko Priske do crkve sv. Ilije na Stazi. Sada dobra makadamska cesta dužine 8 kilometara zaslužuje da se asfaltira i da se na nju ne zaboravi kao od otvaranja ceste Makarska - Vrgorac 1975. godine do kada je bila žila kucavica sa obje strane Biokova. Proglašenjem Parka prirode Biokovo 1981, godine glavni ulaz u isti je na predjelu Sarnač na ovoj cesti ali stavljen je van funkcije. Uređenjem prometnice sada 30 godina kasnije očekujemo da TZ , Grad Vrgorac te javna ustanova PP Biokovo urede glavni ulaza u PP Biokovo na Sarnaču čime bi se poboljšala lakša prometna posjeta parku. Mislim da bi sve ovo prihvatio i realizirao Franjo Josip čime bi oživile gostionice uz Rodića cestu.
Literatura: Fra Vjeko Vrčić; Vrgorska krajina, 1972. g.
Tekst i slike. Stjepan Roglić
