nedjelja, 24. travnja 2011.

Rodića cesta preko Biokova



Vozim se iz Makarske za Župu, zvoni mobitel zaustavljam se u Kilinu zavoju na Stazi. Brat zove iz Zagreba " … di si? ", " Vozim se cestom iz 19. u 21. stoljeću Cestom spasa za nas Zabiokovce …! " To me ponukalo da istražim gradnju ceste.
Car Franjo Josip I prigodom posjeta Dalmaciji naložio je mogućnost izgradnje ceste preko Biokova iz vojno strateških razloga. Pod pokroviteljstvom dalmatinskog namjesnika Rodića, već iduće 1878. godine izgrađena je cesta iz Kozice, preko Staze za Makarsku. To je bila jedina cestovna veza koja je povezivala Imotski i Vrgorac sa Makarskom. Cesta je svečano otvorena 30. svibnja 1878. godine, a već nakon dva mjeseca 26. srpnja njome prolazi vojna regimenta prema Vrgorcu na austrijsko-tursku granicu činilo je oko 8000 vojnika, te oko 2000 zaprega konja i mazgi sa vojnim naoružanjem i opremom.

Don Petar Kaer piše : " ta cesta sagrađena je bez ikakve državne pripomoći, izgradila ju je pionirska i inženjerijska vojska, a susjedno pučanstvo dragovoljno je pomagalo bez naknade".

Kao spomen na ovu gradnju, u Kozici je postavljen spomenik sa slijedećim natpisom:
''Vladajući Franjo Josip I cesar Austrijski, buduć namjesnikom barun Gavril Rodić, kotarskim poglavarom vitez Ivan Lužaro, nacrtana bi po vitezu Ivanu Blondainu, ova cesta prozvana barun Rodić, sudjelovanjem puka sagrađena, otvorena g. 1878". Spomenik je srušen nakon drugog svjetskog rata.

Prije tog vremena prelazak Biokova nije bio lak puteva slični današnjim saobraćajnicama nije bilo. Bile su to prosječene i očišćene oputine po kojima su su mogli kročiti natovarena stoka i pješaci.

Nakon urušavanja Stupice stanovništvo Zabiokovlja odsječeno je od Primorja nije moguća normalna komunikacija, a preskupo je zaobilazno preko Dubaca i Ploča. Poglavarstva općina i gradova osigurali su sredstva za sanaciju Rodićeve ceste od Sarnača preko Priske do crkve sv. Ilije na Stazi. Sada dobra makadamska cesta dužine 8 kilometara zaslužuje da se asfaltira i da se na nju ne zaboravi kao od otvaranja ceste Makarska - Vrgorac 1975. godine do kada je bila žila kucavica sa obje strane Biokova. Proglašenjem Parka prirode Biokovo 1981, godine glavni ulaz u isti je na predjelu Sarnač na ovoj cesti ali stavljen je van funkcije. Uređenjem prometnice sada 30 godina kasnije očekujemo da TZ , Grad Vrgorac te javna ustanova PP Biokovo urede glavni ulaza u PP Biokovo na Sarnaču čime bi se poboljšala lakša prometna posjeta parku. Mislim da bi sve ovo prihvatio i realizirao Franjo Josip čime bi oživile gostionice uz Rodića cestu.


Literatura: Fra Vjeko Vrčić; Vrgorska krajina, 1972. g.

Tekst i slike. Stjepan Roglić

petak, 27. kolovoza 2010.

BIOKOVO Pogled s Vršca idealan za žičaru

Makarski gradonačelnik dr. Marko Ožić Bebek i njegov zamjenik Ivan Ivanda u pratnji ravnatelja Parka prirode Biokovo Ante Cvitanovića, savjetnice Ksenije Protrke i drugih djelatnika obišli su biokovski vrh Vošac i Štrbinu, moguće lokacije za žičaru.

Projekt je u tijeku, a u Ministarstvu kulture zapelo je upravo na pitanju koja bi lokacija manje uništila prirodu.

Ministarstvo izrađuje podlogu za prostorni plan Parka prirode Biokova, a neki misle da bi šteta bila manja ukoliko bi se žičara dovela na Štrbinu.

- S Vošca, na nadmorskoj visini od 1200 metara, pogled je jedinstven na Makarsku i zabiokovsko zaleđe. Plato se prostire na oko 1500 kvadrata i bolja je lokacija nego Štrbina. Istu takvu procjenu dali su i zainteresirani investitori iz Austrije “Dopel Meir” i “Leitner”. Tako ćemo predložiti i mi nadležnom ministarstvu, zaključili su Bebek i Ivanda. Nakon usvajanja prostornog plana Biokova u Hrvatskom saboru, trebat će još najmanje godinu dana čekati za sređivanje lokacijske dozvole. Novac za izgradnju žičare čeka.

Preneseno iz Slobodne Dalmacije


petak, 5. lipnja 2009.

Markirana staza sa Godinja do špilje Manastirine




Planinari iz HPD "Rašćane" i HPD "Sveti Jure" iz Zagvozda očistili su i markirali planinarsku stazu sa Godinja iz Bašića ( Babulja ) preko Stružina do špilje Manastirine. Ista staza je markirana prije trideset godina ali je dijelom bila zarasla, a markacije izbijelile te je tražila uređenje. Osnutkom planinarskog društva u Rašćanima koje nastavlja tradiciju sekcije PD Split koja je djelovala od 1970. godine u Rašćanima i Župi. Na predjelu pastirskog naselja Stružine nalazi se otvoreno Planinarsko sklonište "Stružine" sa čatrnjom vlasništvo Ivana Bašića. Vrijeme potrebno za uspon je dva sata i trideset minuta. Staza je snimljena GPS te će biti postavljena na novu kartu Biokova koju izrađuje GSS. O prostorima kojim prolazi pisao je naš Milan Kovačević, a mi smo kao i uvijek do sada fascinirani ljepotom i pitomošću ovog dijela Biokova. Nas devet Bijakovaca planinara 24. svibnja uspješno smo okončali uređenje ove staze, te time osigurali siguran pristup u ovaj dio planine.
Još slika pogledeajte na ovom linku

Tekst i slike: Stjepan Roglić

nedjelja, 17. svibnja 2009.

Planinarski križ sa crkvice svetog Jure /2/




Nakon poslane poruke kroz prethodni tekst javili su se planinari iz Planinarskog društva "Tajan" Zavidovići te smo organizirali njihov dolazak na Biokovo.

Dana 9. svibnja 2009. godine 18 planinara iz Zavidovića stiglo je u Zagvozd gdje su primljeni od strane HPD "Sveti Jure".

Planinari oba društva primljeni su u poglavarstvu općine od strane načelnika Miroslava Gaće sa suradnicima, istom prigodom razmijenjeni su pokloni te su upoznati sa poviješću Zabiokovlja.

U organizaciji društva organiziran je planinarski izlet stazom sa prijevoja Turija do vrha i crkvice Svetog Jure. Nakon četverosatnog uspona planinari su se okupili ispred crkvice iz koje je iznesen križ planinara iz Zavidovića koji je donesen davne 1933. godine.

Planinari su nas upoznali da dokumenata i pisanih tragova za sada nisu pronašli, ali znaju da je sekcija Društva planinara BIH u Zavidovićima postojala i da su je činili ugledni vlasnici poduzeća podrijetlom iz Austrije i Njemačke.

Delegacija planinara iz Zavidovića na čelu sa predsjednikom društva Šemsudinom Mačkom obećala je pronaći dokumentaciju i potom posjetiti Biokovo, a planinari iz svih planinarskih društva biti će im domaćini.


Tekst i slike: Stjepan Roglić

srijeda, 6. svibnja 2009.

Promocija monografije "Biokovo"




U srijedu, 22. travnja, povodom Dana planeta Zemlja, u hotelu "Park" u Makarskoj, nakon zagrebačke održana je i vrlo uspješna makarska promocija monografije "Biokovo", u ozračju
zaista velikog interesa za ovu prezentaciju, kako medija tako i posjetitelja. Rezultat je to grupe autora Milivoj Franić, fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, Filip Vilim Šabić, Smiljana Šunde, Marinko Tomasović i Stipe Bušelić na čelu sa urednikom Romanom Ozimecom, u izdanju naklade Graphis te Javne ustanove "Park prirode Biokovo" kao sunakladnika. Istaknuto je da je ovo prvo cjelovito djelo o planini Biokovo, a jedan od autora Milivoj Franić kazao je da je sjeverni dio planine manje obrađen što su mnogi uočili. Sam urednik u završnoj riječi istaknuo je da je to prvo izdanje koje je kapitalno i očekuje se da će već drugo biti dopunjeno mnogim temama koje nisu obuhvaćeno u ovom. Knjigu kupite: http://www.graphis.hr/knjige.php?kateg=1⊂=7 Tekst i slike: Stjepan Roglić

nedjelja, 21. prosinca 2008.

Čestitka za Božić

BIOKOVCI NA HIMALAJI



Tijekom mjeseca studenog naši planinari Ante Šarić član PD Biokovo i Sveti Jure te Josip Vukosav član PD Imotski boravili su u Nepalu i na Himalaji. O svom boravku prezentaciju su napravili u Makarskoj u vatrogasnom domu 16. prosinca pri proslavi Međunarodnog dana planina.

H I M A L A Y A 2008.

Za svakog planinara poseban su izazov Himalaye – Krov svijeta. Kako je to i moja dugogodišnja planinarska želja, nisam odbio poziv prijatelja iz Slovenije i pridružio sam se ekipi Evereset Trek, koja je u vremenu od 13. studenoga do 5. prosinca 2008. godine, boravila u Nepalu, s ciljem dvotjednog kružnog trekinga oko Mount Everesta s usponima na Gokyo Ri 5360 m i Khala Pathar 5550 m, a prešli smo i sedlo Cho La 5330 m između najvećih ledenjaka nepalskoj Himalayi, Ngozumbe i Khumbua.

Zbog zimskih uvjeta i nedostatka vremena (problemi s avionskim letovima u Indiji zbog terorizma u Bombayu) otpao je uspon na Imja Tse 6189 m.

Ekipa se sastojala od četrnaest Slovenaca i nas dvojice Hrvata, Ante Šarića iz Makarske i mene iz Imotskoga.

Iako je sezona penjanja po Himalayskim gorostasima završila u listopadu, ipak smo krenuli na najduži i najviši treking u neposrednu blizinu Everesta, Lhotsea, Cho Oyua, Makalua i drugih osamtisućnjaka.

Vremenske prilike su bile dobre jer početkom zime u Himalayama vrijeme je bez padavina, ali s niskim temperaturama. Osobito kad zađe sunce, živa se vrtoglavo spušta debelo ispod ništice, noću i do -15 stupnjeva Celzija.

Uz jak sjeverac s Tibeta i niske temperature trebalo je izdržati dva tjedna na visinama iznad 4500 metara, a od toga 4 dana iznad 5000 metara. Dnevne etape uspona i aklimatizacije na visinu iznosile su 15-20 km i od 500 do 1000 visinskih metara, a cijeli treking oko 200 km.

Pravila aklimatizacije smo se strogo držali, pa s visinskom bolesti nismo imali većih problema. Više-manje svi smo bili prehlađeni, s upalama grla i angina, a posebno smo patili od probavnih smetnji. Zbog specifične prehrane i nedostatka kisika kojega je na tim visinama svega 50% probava radi jako loše.

Zahvaljujući mojim planinarima iz HPD „IMOTSKI“ koji su mi pomogli u fizičkim pripremama, nisam imao nikakvih problema s kondicijom i snagom.

Bez obzira na sve zdravstvene probleme, uspješno smo završili trening.


Do povratka kući razgledali smo kulturnu i povijesnu baštinu Nepala u okolici Kathmandua, kao Pashupatinath, Patan, Bhaktapur, Bouddhanath, Swayambhunath, Durbar Square i druge znamenitosti budizma i hinduizma.

tekst i foto Joško Vukosav