Učinci lavine u Biokovu iznad Donjeg Rastovca /ožujak 2007./

da vidite uvećanu sliku kliknite na nju

Snimio:Mate Serdarević

Sveti Roko

Mala grupa od nas 4 "ekstrema" odlučila se posjetiti voljeno nam Biokovo ali ozada. Tako da smo u subotu 19.08.06 krenuli iz Makarske prema zabiokovskom selu Župi . Pošto su najavljivali izrazito vruć dan mi smo se potrudili dovoljno dugo spavati da ne propustimo svu tu vrućinu. Tako da smo tek u 8.00 bili u Župi u zaseoku Roglići ujedno rodnom mjestu našeg najpoznatijeg geografa , akademika Josipa Roglića. Zašto je to važno za ovu putešestviju čućete kasnije. Motivirani Draganovim obećanjima uspona koji je potpuno u hladu (ako postoji hlad na +28 u hladu) rijetkom markacijom smo se uputili prema Svetom Roku. Prvih 30-tak minuta smo hodali okupani sunčanim zrakama, da bi se poslije toga uvukli u laganu hladovinu ne baš guste grabove šume.
Markacija je dobro izvedena i prati stari seoski put prema pastirskim stanovima na Čuliji . Putem srećemo dvije ženske osobe (majku i kćer ako se ne varam) koje nas obavještavaju da je taj dan zakazano otvaranje planinarske kuće na Čuliji i sveta misa u crkvici na samom vrhu Svetog Roka.
Nakon 50-tak minuta hoda dolazimo do kućice koja je nedavno stavljena pod krov i uređena zahvaljujući trudu članova Planinarskog društva "Sveti Jure" sekcija Župa i njihovih prijatelja. Tu dolijevamo vodu i nastavljamo 15-tak minuta oputinom do Buljubašića stanova i odatle bez vidljive staze kroz prosjek ravno uzbrdo kroz, usudio bih se reći najljepšu jelovu šumu u Hrvatskoj pa i šire prema sedlu. Šuma je stvarno predivna i šta je još važnije hladna i mračna. nakon kojih 45-minuta šume izlazimo na sedlo odakle puca pogled na masiv Svetog Jure ali gledano sa istoka. Uživamo u pogledu i tjerani suncem nastavljamo.
Nakon 30 minuta dolazimo do vode pri samom vrhu Svetog Roka kraj Luetića stanova i tu se osvježavamo. Ponovo smo na suncu ali nema više uspona pa nije toliko vruće. Na vrhu zatičemo 40-tak ljudi koji su došli na misu koja se održava na samom vrhu u crkvici u čast Svetog Roka. Misu smo odslušali do kraja i u grupi sa ostalim sudionicima krenuli nazad na otvaranje Planinarske kuće "akademika Josipa Roglića" na Čuliji.
Ovdje mi se čini zgodno spomenuti nešto više o tom zbilja velikom čovjeku; prije pola stoljeća istraživao je pojave i procese ključne za Hrvatsku danas: prometno povezivanje sjevera i juga naše domovine, značenje obala u suvremenom gospodarskom razvoju, zaštitu okoliša te ono po čemu je bio svjetski poznat znanstvenik - fenomen krša. Akademik Josip Roglić rođen je na 14.3.1906 godine u Župi Biokovskoj. Ukoliko vas zanima nesto više o njemu evo ( link)
Na povratku, svećenik je blagoslovio kuću i ona je svečano otvorena. Bilo je jela i pića koje nam je i te kako prijalo, na čemu se zahvaljujemo oranizatorima. Nakon okrepe po jako jarkom suncu spuštamo se do auta, piva na Vezi, kupanje...

Stjepan Roglić

Čarobno alpsko naličje Biokova

O planini Biokovo napisano je niz knjiga znanstvenih studija i novinskih članaka. Ali sve skupa to je nedostatno, s obzirom na sve ono što ova planina znaći i što zavrijeđuje. Pojam Biokova u većini napisa, reportaža i reportažnih priloga svodi se uglavnom na vrh Svetog Juru, na predjele oko ceste Makarska-Sveti Jure i na primorsku stranu Biokova.Biokovo je mnogo šire, mnogo atraktivnije i mnogo ljepše od navedenog pojma. U svojem kontinentalnom dijelu, koji je neistražen i nepoznat, osim odlika primorske i mediteranske planine, ima i sve atribute alpske planine, s neiscrpnim bogatstvom i izvorima zanimanja za sve ljubitelje prirode i planine.Prema jednom od predaja, sasvim realnom i mogućom, ime Biokovo dao je stanovnik s kontinentalne strane Biokova, koji je promatrao najviši vrh Sv. Juru sedam mjeseci, kako je bijelim snijegom okovan i pokriven. Od toga dolazi ime Bijakova: bijelokovan, koje je mnogo više udomaćeno kod lokalnog pučanstva od imena Bikovo.Po visini je najviša planina, a po dužini, nakon Velebita najduža planina jadranskog primorja. Vrh Sveti Jure, 1762 metara nadmorske visine, treći je vrh u Republici Hrvatskoj, poslije Dinare od 1831 metara nadmorske visine i Kamešnice od 1809 metara nadmorske visine ( dio ovih planina je na području susjedne države BiH).Planina Biokovo sa svojim brojnim vidicima, krečnjačkim liticama, šumovitim proplancima, dubokim vrtačama i docima i neistraženim jamama i pećinama spada u red najprivlačnijih planina u našoj domovini, a bez premca u Južnoj Hrvatskoj. Izuzetno impresivnu sliku ostavlja biljni svijet kontinentalnog dijela Biokova. Između niza biokovskih endema, potrebno je istaknuti biokovsku jelu (abies biokovoensis), uz ti su jedinu našu četinjaču, koja se brzo, obilno i višekratno obnavlja iz panja. Pojedina stabla dosežu visinu i do 30 metara, a opseg debla i do 4 metra, pravi divovi medu stablima.Teško je riječima opisati sve ono što čovjek može sresti i vidjeti u kontinentalnom dijelu Biokova. Treba ga propješačiti, doživjeti i uživati u njegovoj ljepoti i čarima u svim godišnjim dobima. U rečeno su se uvjerili i iskusni planinari, gospoda: Salvatore Milano, Miro Duplančić i Mladen Kulušić, uz pratnju autora ovog teksta, posjećujući biokovske vrhove: Sutvid (Sv. Vid) 1336 m i Sv. Roko, 1235 metara nad. visine.U cjelini motreno Biokovo je čista i nezagađena planina. Takvom bi je trebalo sačuvati i za buduća pokoljenja.Najbolje rješenje za spas planine Biokovo od devastacije je proglašenje Nacionalnim parkom ukupnog prostora sadašnjeg parka prirode.
U Splitu, lipnja 2001.
NAPISAO:Milan Ratimir Kovačević,dipl.oec

PRIREDIO: Stjepan Roglić