Mala grupa od nas 4 "ekstrema" odlučila se posjetiti voljeno nam Biokovo ali ozada. 
Tako da smo u subotu 19.08.06 krenuli iz Makarske prema zabiokovskom selu Župi . Pošto su najavljivali izrazito vruć dan mi smo se potrudili dovoljno dugo spavati da ne propustimo svu tu vrućinu. Tako da smo tek u 8.00 bili u Župi u zaseoku Roglići ujedno rodnom mjestu našeg najpoznatijeg geografa , akademika Josip
a Roglića. Zašto je to važno za ovu putešestviju čućete kasnije. Motivirani Draganovim obećanjima uspona koji je potpuno u hladu (ako postoji hlad na +28 u hladu) rijetkom markacijom smo se uputili prema Svetom Roku. Prvih 30-tak minuta smo hodali okupani sunčanim zrakama, da bi se poslije toga uvukli u laganu hladovinu ne baš guste grabove šume.
Markacija je dobro izvedena i prati stari seoski put prema pastirskim stanovima na Čuliji . Putem srećemo dvije ženske osobe (majku i kćer ako se ne varam) koje nas obavještavaju da je taj dan zakazano otvaranje planinarske kuće na Čuliji i svet
a misa u crkvici na samom vrhu Svetog Roka.
Nakon 50-tak minuta hoda dolazimo do kućice koja je nedavno stavljena pod krov i uređena zahvaljujući trudu članova Planinarskog društva "Sveti Jure" sekcija Župa i njihovih prijatelja. Tu dolijevamo vodu i nastavljamo 15-tak minuta oputinom do Buljubašića stanova i odatle bez vidljive staze kroz prosjek ravno uzbrdo kroz, usudio bih se reći najljepšu jelovu šumu u Hrvatskoj pa i šire prema sedlu. Šuma je stvarno predivna i šta je još važnije hladna i mračna. nakon kojih 45-minuta šume izlazimo na sedlo odakle puca pogled na masiv Svetog Jure ali gledano sa istoka. Uživamo u pogledu i tjerani suncem nastavljamo.
Nakon 30 minuta dolazimo do vode pri samom vrhu Svetog Roka kraj Luetića stanova i tu se osvježavamo. Ponovo smo na suncu ali nema više uspona pa nije toliko vruće. Na vrhu zatičemo 40-tak ljudi koji su došli na misu koja se održava na samom vrhu u crkvici u čast Svetog Roka. Misu smo odslušali do kraja i u grupi sa ostalim sudionicima krenuli nazad na otvaran
je Planinarske kuće "akademika Josipa Roglića" na Čuliji.
Ovdje mi se čini zgodno spomenuti nešto više o tom zbilja velikom čovjeku; prije pola stoljeća istraživao je pojave i procese ključne za Hrvatsku danas: prometno povezivanje sjevera i juga naše domovine, značenje obala u suvremenom gospodarskom razvoju, zaštitu okoliša te ono po čemu je bio svjetski poznat znanstvenik - fenomen krša. Akademik Josip Roglić rođen je na 14.3.1906 godine u Župi Biokovskoj. Ukoliko vas zanima nesto više o njemu evo ( link)
Na povratku, svećenik je blagoslovio kuću i ona je svečano otvorena. Bilo je jela i pića koje nam je i te kako prijalo, na čemu se zahvaljujemo oranizatorima. Nakon okrepe po jako jarkom suncu spuštamo se do auta, piva na Vezi, kupanje...
Tako da smo u subotu 19.08.06 krenuli iz Makarske prema zabiokovskom selu Župi . Pošto su najavljivali izrazito vruć dan mi smo se potrudili dovoljno dugo spavati da ne propustimo svu tu vrućinu. Tako da smo tek u 8.00 bili u Župi u zaseoku Roglići ujedno rodnom mjestu našeg najpoznatijeg geografa , akademika Josip
a Roglića. Zašto je to važno za ovu putešestviju čućete kasnije. Motivirani Draganovim obećanjima uspona koji je potpuno u hladu (ako postoji hlad na +28 u hladu) rijetkom markacijom smo se uputili prema Svetom Roku. Prvih 30-tak minuta smo hodali okupani sunčanim zrakama, da bi se poslije toga uvukli u laganu hladovinu ne baš guste grabove šume.Markacija je dobro izvedena i prati stari seoski put prema pastirskim stanovima na Čuliji . Putem srećemo dvije ženske osobe (majku i kćer ako se ne varam) koje nas obavještavaju da je taj dan zakazano otvaranje planinarske kuće na Čuliji i svet
a misa u crkvici na samom vrhu Svetog Roka.Nakon 50-tak minuta hoda dolazimo do kućice koja je nedavno stavljena pod krov i uređena zahvaljujući trudu članova Planinarskog društva "Sveti Jure" sekcija Župa i njihovih prijatelja. Tu dolijevamo vodu i nastavljamo 15-tak minuta oputinom do Buljubašića stanova i odatle bez vidljive staze kroz prosjek ravno uzbrdo kroz, usudio bih se reći najljepšu jelovu šumu u Hrvatskoj pa i šire prema sedlu. Šuma je stvarno predivna i šta je još važnije hladna i mračna. nakon kojih 45-minuta šume izlazimo na sedlo odakle puca pogled na masiv Svetog Jure ali gledano sa istoka. Uživamo u pogledu i tjerani suncem nastavljamo.
Nakon 30 minuta dolazimo do vode pri samom vrhu Svetog Roka kraj Luetića stanova i tu se osvježavamo. Ponovo smo na suncu ali nema više uspona pa nije toliko vruće. Na vrhu zatičemo 40-tak ljudi koji su došli na misu koja se održava na samom vrhu u crkvici u čast Svetog Roka. Misu smo odslušali do kraja i u grupi sa ostalim sudionicima krenuli nazad na otvaran
je Planinarske kuće "akademika Josipa Roglića" na Čuliji.Ovdje mi se čini zgodno spomenuti nešto više o tom zbilja velikom čovjeku; prije pola stoljeća istraživao je pojave i procese ključne za Hrvatsku danas: prometno povezivanje sjevera i juga naše domovine, značenje obala u suvremenom gospodarskom razvoju, zaštitu okoliša te ono po čemu je bio svjetski poznat znanstvenik - fenomen krša. Akademik Josip Roglić rođen je na 14.3.1906 godine u Župi Biokovskoj. Ukoliko vas zanima nesto više o njemu evo ( link)
Na povratku, svećenik je blagoslovio kuću i ona je svečano otvorena. Bilo je jela i pića koje nam je i te kako prijalo, na čemu se zahvaljujemo oranizatorima. Nakon okrepe po jako jarkom suncu spuštamo se do auta, piva na Vezi, kupanje...
Stjepan Roglić
Nema komentara:
Objavi komentar