Na Biokovu

Priredio:Stjepan Roglić

Čestitka

POVIJEST PLANINARSTVA U IMOTSKOM

Hrvatsko planinarsko društvo „IMOTSKI“ osnovano je 5. srpnja 1927. godine i jedno je od najstarijih planinarskih društava u Dalmaciji. Društvo je osnovano kao podružnica HPD-a pod imenom „BIOKOVO“ Imotski.

Prvi Predsjednik bio je Vido Petričević, a tajnik Ljubo Tripalo. Za blagajnika je izabran Grunislav Bitanga, a upravni odbor još su sačinjavali Lj. Vučemilović i V. Polferov. Na žalost, Društvo nije bilo dugog vijeka pa ubrzo prestaje s aktivnošću, već 1928. godine.


Ante Jelavić kod Matice HPD-a u Zagrebu 1935. godine ponovo pokreće inicijativu za oživljavanje Društva, ali je ono osnovano tek 3. lipnja 1938. godine reorganizirano i s novim imenom „IMOTSKA JEZERA“.
Prema podatcima dr. Veljka Vukovića jednog od osnivača Društva, članstvo je redovito organiziralo izlete u okolicu Imotskog, na Biokovo i Zavelim. Sudjelovali su u pošumljavanju goleti između Modrog i Crvenog jezera, Gaja i ekološkim akcijama koje je organiziralo ekološko društvo “Lipa“. Početkom Drugog svjetskog rata gasi se svaki rad Društva.


Sredinom sedamdesetih godina prošloga stoljeća u Imotskom se javljaju dvije grupe ljubitelja prirode, izletnika i špiljara. Grupa izletnika okupljala se oko Petra Vlajčića. Druga grupa uglavnom je špiljarila sačinjena mahom od imotskih izviđača. Predvodio ih je pok. Davorko Barbir, student arhitekture, strastveni špiljar i vanredan slikar imotskih veduta.

Osamdesetih godina na inicijativu Josipa Vukosava Joško koji je kao student bio član PK „Split“ i kasnije PD „Mosor“, grupe ujedinjuju te organiziraju planinarske izlet i istraživanje špilja. Ideja o osnivanju sekcije pri PD „MOSOR“ ubrzo je odbačena, te se pristupa obnovi rada planinarskog društva. Administrativne poslove riješio je Petar Vlajčić, a prof. Jozo Ćosić animira učenike SŠC „dr. Mate Ujević“ vodeći ih na Kaoce u Biokovu.

Osnivačka skupština PD „IMOTSKI“ održana je 9. prosinca 1983. godine. Za predsjednika je izabran prof. Jozo Ćosić, tajnika Josip Vukosav, a za blagajnicu Željka Ćosić. Predsjednik nadzornog odbora bio je Ivan Brečić „Učo“, a predsjednik suda časti Petar Vlajčić.

U upravni odbor izabrani su: Davorko Barbir, Ivan Brečić „Učo“, prof. Jozo Ćosić, Marija Ćosić, Željka Ćosić, Vesela Lelas, Josip Malić, Petar Mustapić, Petar Vlajčić, Joško Vukosav i prof. Ratko Zec.

Do početka Domovinskog rata članovi Društva pohodili su skoro sve Hrvatske planine, a i mnoge planine susjednih država. Redovito su sudjelovali na svim većim planinarskom skupovima. Planinari su završili specijalizirane tečajeve i škole, a sami su organizirali i visokogorske ture u Alpe.
Društvo je pred Domovinski rat brojilo 176 članova, mahom mladi. Za okupljanje i sastanke koristilo se kućicom na ulazu u Modro jezero, koju smo adaptirali i uredili uz veliku pomoć svog člana ing. Joze Nikolića.


Društvo broji 77 članova, od kojih je aktivno na žalost samo tridesetak. Tijekom ovih 25 godina djelovanja Društvo je ostvarilo preko 550 akcija raznih profila u kojima je sudjelovalo više od 4000 sudionika.

Slike su iz albuma dr. Veljka Vukovića i prikazuju izlete imotskih planinara 1932. i 1935. godine te slika Crkvice Svetog Jure iz 1960. godine


Tekst: Josip Vukosav Joško

ŠTO RADE JAMARI NA SJEVERU BIOKOVA

Davne 1960/1961. godine akademik Josip Roglić sa svojom ekspedicijom vršio je istraživanja jama i špilja Biokova za vojne potrebe, te od tih vremena do današnjih dana sjeverni dio planine Biokovo bio je prostor zabranjena zona te nije ni bilo značajnijih speleoloških aktivnosti.


Osnivanjem HPD Sveti Jure Zagvozd te udruge Vrdol Župa uspostavljena je suradnja sa speleološkim odsjekom HPD Biokovo Makarska i javnom ustanovom Park prirode Biokovo koji je rezultirao obilaskom poznatih i otkrivanjem novih jama i špilja na području Biokova koja gravitiraju selima Rašćane, Župa, Biokovsko selo i Zagvozd u prostoru parka prirode i van njega.


Kao što znamo ovaj dio Biokova najmanje je istraženo područje, lijepo je i sačuvano te dolaskom do netaknutih prostora zapanjeni i očarani ponekad kažemo: « Dragi Bože čuvaj ovu našu Bijakovu! «.




Uz naprijed imenovana društva pridružuju nam se HPD Imotski te Extrem Makarska, kao krema na kraju biospeleolozi iz Zagreba na čelu sa Romanom Ozimecom otkrivaju biljni i životinjski svijet naših jama i špilja kao i arheološke nalaze u njima,



koji nam kažu da se ovdje živjelo i prije nas i da će života biti i iza nas.

Ovdje su fotografije Roglićeve ekspedicije iz albuma nećaka mu Cvitana koji je i sam sudjelovao u ekspediciji. Imena i točne pozicije jama i spilja nisu upisana poradi zaštite jer se iz istih otuđuju ukrasi ali ih možete vidjeti na slikama.

Slike: Stipe Bušelić i Stjepan Roglić

Tekst: Stjepan Roglić

Čestitka

Pred Božić u Čuliji

Tradicionalno i ove godine o Božiću okupilo se društvo u Čuliji u planinarskoj kući Akademik Josip Roglić. Nedjelja 23. prosinac članovi HPD Imotski i Sveti Jure Zagvozd te udruge Vrdol Župa okupili su se u Župi, te naklon uspona od 1,5 sat uz gradele i pjesmu kako oni samo znaju proslavili ovaj trenutak. Uputili čestitke jedni drugima, a ovim putem i vama želimo Čestit Božić i Sretnu novu godinu 2008!!!











Tekst i slike Stjepan Roglić

Tour de Sv.Jure;66.6 km prijeđenih po cestama planine Biokovo

Nedjelja, 15.04.2007

(na vrhu pred tablom 1762 m poziraju Roso,Katić i Vranješ u kratkim rukavima po snijegu)

Skupina avanturista krenula je u rano jutro u srijedu na jedan put koji će se još dugo pamtiti i prepričavati.


Katić,Roso,Vranješ,Dudo i ja našli smo se kraj srednje škole oko 7.00,ali se brzo mjesto polaska trebalo mjenjat jer je kamion koji je vozio moj otac krećao sa placa ispod crkve na Zelenci,a i trebali smo uzet meso i ćevape.Tako smo na Biokovska vrata stigli oko 8:15 h i tu je počela naša borba sa planinom i silnim uzbrdicama.Prvi dio puta je bio daleko najteži jer nismo bili dovoljno zagrijani,a do Ravne Vlaške su bile i najveće uzbrdice na ovom putovanju osim onih zadnjih kilometara do Jure.Nas je tako iznenadila nagla i velika promjena temperature da smo počeli stavljat na sebe sve šta smo uzase imali.Vrijedi napomenit da smo na Ravnoj Vlaškoj koja se nalazi na oko 1200 metara n/v pojeli Kinder Bueno i orahe što nam je dalo snagu...haha.Kad smo ugledali vrh i onu antenu ja sam postao 100 posto siguran da ćemo uspjet i u svom naumu da sa biciklama dođemo na drugi najveći vrh u Hrvata.

Do Vošca na svu sreću nije bilo većih poteškoća te smo uživali u vožnji i mirisu prvih proljetnih dana na Biokovu.Na križanju puta Sv.Jure i Vošca smo malo stali i opalili koju sliku te se pripremili za najteži dio puta,onaj do Sv.Jure do kojeg je još preostalo dugih 6 km.
Po slikama vidite da je istina što sam napisao u zadnjih par rečenica jer zaista je teško izvući onoliko uzbrdica,a mi smo još imali i 15-ak km iza sebe koji su nam dodali dodatni teret.
Kraj kućice "Pod Sv.Jurom" smo se svi sastali i pričekali jedni druge i onda se zajedno popeli do 1762 metra gdje još uvijek ima nešto snijega,no mi smo se ipak bili skinuli u kratke gaće i rukave.
Uživali smo u pogledu na Imotsku krajinu u kojoj se nalazi i Župa,moje selo u kojem smo se poslije odmorili i pojeli zasluženi ručak, te naše Jadransko more i otoci.Na vrhu smo se zadržali nešto više od 15 minuta i onda je krenuo juriš dug 20-ak kilometara niz Sv.Juru pa sve do Saranča gdje smo stali i malo prizalogajili domaće specijalitete Vranješovog dida i babe,a tu spada pečenica,pršut,sir,kruh i drugo.

Kasnije smo cijeli iscrpljeni stigli u Župu gdje su nas čekali ćevapi i kotleti koje smo poslije ispekli na gradelama i pojeli,a i pošteno smo se odmorili,igrajući malo i na buće.

Ispočetka se činilo ka mačiji kašalj, ali virujte mi , triba dvaput dobro promislit.Nikako nismo očekivali takvu veliku promjenu u temperaturi i svemu, u Župi smo hodali kratkih rukava , dok bi nam na Sv. Juri dobro došla i debela bunda, čudesna je ta planina Biokovo , nema nigdje toga da su more i snijeg tako blizu...
Sve u svemu ovo je bio jedan od najboljih dana u mome životu i sigurno ću na ovakve avanture početi ići češće.







Tekst i slike Ivan Roglić Pepe