Čarobno alpsko naličje Biokova

O planini Biokovo napisano je niz knjiga znanstvenih studija i novinskih članaka. Ali sve skupa to je nedostatno, s obzirom na sve ono što ova planina znaći i što zavrijeđuje. Pojam Biokova u većini napisa, reportaža i reportažnih priloga svodi se uglavnom na vrh Svetog Juru, na predjele oko ceste Makarska-Sveti Jure i na primorsku stranu Biokova.Biokovo je mnogo šire, mnogo atraktivnije i mnogo ljepše od navedenog pojma. U svojem kontinentalnom dijelu, koji je neistražen i nepoznat, osim odlika primorske i mediteranske planine, ima i sve atribute alpske planine, s neiscrpnim bogatstvom i izvorima zanimanja za sve ljubitelje prirode i planine.Prema jednom od predaja, sasvim realnom i mogućom, ime Biokovo dao je stanovnik s kontinentalne strane Biokova, koji je promatrao najviši vrh Sv. Juru sedam mjeseci, kako je bijelim snijegom okovan i pokriven. Od toga dolazi ime Bijakova: bijelokovan, koje je mnogo više udomaćeno kod lokalnog pučanstva od imena Bikovo.Po visini je najviša planina, a po dužini, nakon Velebita najduža planina jadranskog primorja. Vrh Sveti Jure, 1762 metara nadmorske visine, treći je vrh u Republici Hrvatskoj, poslije Dinare od 1831 metara nadmorske visine i Kamešnice od 1809 metara nadmorske visine ( dio ovih planina je na području susjedne države BiH).Planina Biokovo sa svojim brojnim vidicima, krečnjačkim liticama, šumovitim proplancima, dubokim vrtačama i docima i neistraženim jamama i pećinama spada u red najprivlačnijih planina u našoj domovini, a bez premca u Južnoj Hrvatskoj. Izuzetno impresivnu sliku ostavlja biljni svijet kontinentalnog dijela Biokova. Između niza biokovskih endema, potrebno je istaknuti biokovsku jelu (abies biokovoensis), uz ti su jedinu našu četinjaču, koja se brzo, obilno i višekratno obnavlja iz panja. Pojedina stabla dosežu visinu i do 30 metara, a opseg debla i do 4 metra, pravi divovi medu stablima.Teško je riječima opisati sve ono što čovjek može sresti i vidjeti u kontinentalnom dijelu Biokova. Treba ga propješačiti, doživjeti i uživati u njegovoj ljepoti i čarima u svim godišnjim dobima. U rečeno su se uvjerili i iskusni planinari, gospoda: Salvatore Milano, Miro Duplančić i Mladen Kulušić, uz pratnju autora ovog teksta, posjećujući biokovske vrhove: Sutvid (Sv. Vid) 1336 m i Sv. Roko, 1235 metara nad. visine.U cjelini motreno Biokovo je čista i nezagađena planina. Takvom bi je trebalo sačuvati i za buduća pokoljenja.Najbolje rješenje za spas planine Biokovo od devastacije je proglašenje Nacionalnim parkom ukupnog prostora sadašnjeg parka prirode.
U Splitu, lipnja 2001.
NAPISAO:Milan Ratimir Kovačević,dipl.oec

PRIREDIO: Stjepan Roglić